Kako smo otkrivali čarolije kraljevske igre
Priča o počecima šahovske igre među slijepima Zagreba, počinje u rujnu 1945. godine. Tada se u Dom sv. Vida, kasnije Državni zavod za slijepe na Radničkoj cesti 12 i 14, doprema neki uredski inventar. Među mnogobrojnim stvarima zatekla se i jedna šahovska ploča za igru slijepih. No, ona nije bila kompletna. Nedostajale su figure. Kako je te prve poratne godine u Domu radio njemački ratni zarobljenik Hans, ponudio se da ih sam izradi i štićenike Doma nauči prvim šahovskim potezima. Figure za slijepe slične su onima kojima igraju videći šahisti. No, razlikuju se u tom što su crne figure bile označene malim čavlićima, a sve su imale nožice kojima su se umetale u rupice na crno-bijelim poljima. Posebnu poteškoću igračima predstavljala su crna polja koja su na ondašnjim pločama bila izbočena više od centimetra.
Tada prve šahovske korake savladavaju Proko Vujčić, Miloš Rajčić, Šime Begonja i Mirko Radić. U početku su igrali “šustermat” ili kako najbrže dati mat. Učili su iz šahovskih problema, koje su im čitale domaćice svake nedjelje iz dnevnih novina “Borba”. Poslije će u Domu djelovati omladinska organizacija koja će pokrenuti rad i šahovske sekcije. Osim u Zagrebu, još i u Zemunu, u tamošnjem domu za slijepe, uče svoje prve šahovske korake neki od budućih velikih igrača “Poleta”. Tako je učiteljica Nada Kudrna uvela u svijet crno-bijelih polja profesora Milutina Šakića, Antu Milata, Juru Grahovca, Borisa Bahorna, Ivana Jurjevića i Nikolu Draguna.
Od sekcije do kluba
Godine 1948. s osnutkom Radničkog kulturno-umjetničkog društva “Novi život”, utemeljena je i šahovska sekcija. Novopečeni šahisti odmah se uključuju u natjecanja na radničkim sportskim igrama grada Zagreba. Na prvom prvenstvu Šahovske sekcije.
1949 godine, između tridesetak šahista pobjeđuje Proko Vujčić. Koliki je šah bio izazov za slijepe govori nam i Vujčićevo sjećanje. Jednoga dana Vujčić i Šakić, telefonski su odigrali gotovo dvadeset partija. Kad bi se jedan odlučio za potez, nazvao bi onog drugog, koji bi na svojoj ploči povukao suparnikov potez. Nakon što bi se odlučio za nastavak i povukao sljedeći potez, nazvao bi svog suparnika i igra bi išla dalje. Kada smo razgovarali s Vujčićem, on se još živo sjećao nekih važnijih odigranih poteza.
Već 1951. godine, u povodu 1. svibnja, na osam ploča, naši šahisti odlaze na oglede u Zemun i Beograd. Tada su nastupili Vlado Kranjčec, Martin Vlašić i Milutin Šakić. U dva meča s ekipom Državnog zavoda za slijepe u Zemunu Zagrepčani su bili potučeni do nogu s rezultatom 15:1. Jedinu pobjedu ostvario je Šakić pobi-jedivši Draguna. Poraz je bio ublažen pobjedom nad Udruženjem slijepih Beograda rezultatom 5,5 : 2,5.
Potom često nastupaju u Ljubljani i Sarajevu. Već 29. studenoga 1954. godine Zagrepčani su bili domaćini 1. prvenstva za slijepe u šahu Jugoslavije. Prvenstvo je održano u tadašnjem sjedištu Udruženja slijepih Zagreba u Gundulićevoj 40. Prvak je bila ekipa Beograda, Zagreb je bio drugi, Sarajevo treće, a Ljubljana četvrta. Za nas su nastupili Šakić, Mirković i Sedić. Za nagrade su prvaci dobili dvije, a drugoplasirani jednu šahovsku garnituru.
Godine 1955. u partiji s “Mornarom”, tada najboljom šahovskom ekipom videćih iz Splita, igraju 4:4, a Kaštel Sućurac pobjeđuju s 5:3. Kako su se već tada našim šahistima priključili Vladimir Mirković, Mario Poropad, Ante Pavelić i Ivan Kegalj, naši šahisti postaju najjača ekipa slijepih bivše države. Na inicijativu Duška Gavrilovića, tadašnjeg predsjednika Šahovskog saveza Zagreba, odlučeno je da se osnuje šahovski klub slijepih. Već 9. siječnja 1956. u Gundulićevoj 40, utemeljen je “Polet”. Prvi predsjednik bio je Ante Milat. Za ime Kluba bilo je više prijedloga. Jedni su predlagali “Sljeme”, drugi “Jedinstvo”, da bi se na kraju prihvatilo ime “Polet”. Danas je “Polet”, poslije “Mladosti”, najstariji šahovski klub u Zagrebu.
Godine učenja i dokazivanja
Mnogobrojni šahisti “Poleta” tada su dolazili iz škole iz Nazorove ili Državnog zavoda za slijepe iz Radničke, koji se 1961. preselio u Kušlanovu. Kako su slijepi dolazili u Zagreb na školovanje, tako je i “Polet” postajao rasadnik šahista. Uskoro slijepi počinju igrati šah u Osijeku, Rijeci i Splitu.
Šah se uči uz pomoć videćih šahista, od kojih treba istaknuti Braslava Rabara, Marija Bertoka i Juru Nikolca. Dugogodišnji prijatelj naših šahista je i velemajstor Vlado Kovačević. Ovaj poznati šahist i novinar shvatio je važnost ove igre u svakodnevnoj integraciji slijepih. Osim što poletovcima pomaže na teorijskom planu, već dugi niz godina Kovačević radi na promidžbi našeg šaha. Danas sa šahistima radi mlada majstorica Irena Mihalinčić. Tada su, zbog nedostatka stručne literature, često prepisivali na brajicu važnije šahovske partije. Uče iz ruskih “Šahmati” (šah-mat) i “Šaški”, na esperantu “Verde kuriero” (Zeleni kurir) i “Šahovskog glasnika”, koji izlazi u Beogradu. No, šahovski zanesenjaci iz “Poleta”, potkraj 1969. godine pokreću glasilo na brajici “Šah”. Danas poletovci prate nove trendove učenja šahovske igre. Uskoro će to činiti uz pomoć računala i posebnog programa za šah.
Od šahovskih festivala do Olimpijada
Poletovci redovito nastupaju u Šahovskoj ligi Zagreba, kup natjecanjima i šahovskim festivalima diljem bivše države. 1956. godine Šahovski klub “Polet” domaćin je 1. pojedinačnog šahovskog prvenstva za slijepe Hrvatske. Na prvenstvu je trijumfirao Antun Milat. Iste godine na Šolti je održano 1. pojedinačno prvenstvo za slijepe šahiste Jugoslavije. Na prvenstvu je nastupilo deset “Poletovih” šahista. Najbolje rangirani bio je Dragun, koji je podijelio prvo mjesto s Mehidićem iz Sarajeva, dok je Šakić podijelio 5. i 6. mjesto.
Nakon toga ekipe “Poleta” redovito nastupaju na momčadskim i pojedinačnim prvenstvima Hrvatske i Jugoslavije za slijepe šahiste. Ujedno nastavljaju nastupe s videćim šahistima na festivalima, liga i kup natjecanjima.
Već tada Šakić postaje prvo kategornik, a Mirković, Dragun i Grahovac nose titule majstora. Prvi nastup na međunarodnoj šahovskoj areni, momčad “Poleta” bilježi 1960. godine u Austriji. Tada su održani sportski susreti Beča i Zagreba. Odigrana su dva meča na šest ploča, a poletovci uvjerljivo pobjeđuju s rezultatom 9:3. Potom se redaju nadmetanja s Nijemcima, Mađarima i Bugarima. 1961. godine održava se u Njemačkoj 1. Olimpijada za slijepe šahiste. U ekipi olimpijskih pobjednika Jugoslavije nastupa Milutin Šakić. Na sljedećoj Olimpijadi 1964. godine nastupaju Nikola Dragun i Vladimir Mirković. Oni su također bili olimpijski pobjednici. Na 3. Olimpijadi u Velikoj Britaniji, 1968. godine, nastupaju Dragun i Šakić. Nakon što su dugo vodili i imali čak pet bodova prednosti nad Rusima, na kraju su zauzeli 2. mjesto. Na Olimpijadi u Puli, 1972. godine, nastupaju Mirković i Dragun.
Najveći uspjeh “Poleta”, prije osamostaljenja Hrvatske, bio je plasman u rang koji je odgovarao drugoj republičkoj ligi za videće šahiste. Poznati je uspjeh Vladimira Mirkovića na turniru u Rijeci, kada je iz pet partija osvojio isto toliko bodova, pritom pobijedivši velemajstora Vladu Kovačevića. Mirković je također u konkuren-ciji videćih bio i prvak Zagreba.
Godine 1980., u znak sjećanja na prerano preminulog Vladimira Mirkovića, poletovci održavaju turnir u brzopoteznom šahu. Od tada se u prosincu svake godine održava “Mirkovićev memorijal”, koji je u međuvremenu prerastao u pojedinačno državno prvenstvo u ubrzanom šahu.